Islam i savremeni izazovi

Kako do vidljivijeg prisustva žene u IZ?

Zašto je uključenost žena u strukturama IZ tako zanemariva, a njihov kapacitet velikim dijelom neiskorišten? Drugim riječima, zbog čega IZ još uvijek nema jasnu strategiju vidljivijeg prisustva žena u Zajednici i korištenja tog kapaciteta? Tekst objavljen u časopisu Novi Muallim, br. 48, decembar 2011.

Zajednica muslimana koji obitavaju na ovim prostorima već je zašla u drugo stoljeće svog  institucionalnog ozvaničenja. Promjene koje su se dešavale tokom tog perioda neminovno su dotakle i organizaciju islamske vjerske hijerarhije u BiH. Na mjestu susreta Istoka i Zapada ova je zajednica ipak uspijevala inkorporirati kvalitete obiju strana, ali i sačuvati vlastiti integritet u burnim i teškim vremenima. U brojnim segmentima svog rada IZ BiH je uspjela uspostaviti modele djelovanja koje bi mnoge muslimanske zemlje mogle primijeniti i dalje unapređivati. Stoga se, s pravom, nameće pitanje: Zašto je uključenost žena u strukturama IZ tako zanemariva, a njihov kapacitet velikim dijelom neiskorišten? Drugim riječima, zbog čega IZ još uvijek nema jasnu strategiju vidljivijeg prisustva žena u Zajednici i korištenja tog kapaciteta?

U skladu s jasnom i nedvojbenom potvrdom u Kur'anu  njihove potpune jednakopravnosti s muškarcima u Božijim očima, žene su, kako je iscrpno dokumentirano u brojnim klasičnim izvorima islama, aktivno i bez oklijevanja učestvovale zajedno s muškarcima u širokom rasponu aktivnosti: vjerskim, upravnim, trgovačkim, političkim, pravnim i vojnim.  Kvaliteti i snaga stoljećima prisutni i iskoristivi u svakoj ljudskoj zajednici, pa i u zajednici ovdašnjih muslimana, svjedoče da prisustvo i djelovanje žena predstavljaju dodatni i bogati izvor mogućnosti i napretka. Sami civilizacijski tok i ljudsko koračanje u njemu pokazali su da je žena dio cjeline bez koje stvari nemaju istu boju i niti izdaleka isti kvalitet. Sve je ovo već definirano Božijim zakonom i izraženo Njegovom voljom da sve stvori u paru, u kojem svaka strana unosi sebe, održavajući skladnom cjelinu. Sveti tekstovi pozivaju na angažman svih pojedinaca u društvu da, u skladu s ulogom koja im je dodijeljena, odgovorno djeluju i grade svijet oko sebe.
Zbog svega navedenog, angažman žena u strukturama IZ je prijeka potreba i nije nikakav hir niti talas zakašnjelih feminističkih svjetskih trendova. Da bi ova zajednica – koja okuplja (ali koju institucionalno ne čine!) žene koliko i muškarce – ostvarila maksimum, neophodno je da je uredimo koristeći ono najbolje što obje strane mogu ponuditi. Da bi ostvarila pozitivne promjene i poboljšanja, pronašla rješenja za izazove i uspostavila neophodni balans unutar i van zajednice, IZ BiH se u svom radu neminovno mora oslanjati na energiju i iskustva žena.  A danas joj, možda više nego ikad, treba mnogo ženske stručnosti, okretnosti, visprenosti i strategije, svega onoga što žena odašilje i nudi svakoga dana u svojoj zajednici u malom, svojoj porodici. Žena nam ne treba kao pasivna posjetiteljica vazova, hutbi i mevluda, njoj treba džemat. Ona je potrebna u pripremi i organiziranju cjelokupnog vjerskog života, jer ona to zna. Koristeći njenu energiju iskazujemo joj poštovanje s kakvim i je Poslanik, a.s., opisuje.

Ženski potencijali u okvirima IZ u vremenu u kojem živimo nisu i ne mogu biti iscrpljeni samo na planu odgoja i u porodici. Odgoj i edukacija sve više napuštaju porodični krug, a ženski potencijal tu može odigrati važnu ulogu, međutim, ne treba zaboraviti da u tom procesu ženi treba i edukacija i podrška, jer su mnogi procesi i njoj sasvim nepoznati. Pri stavljanju žene u kontekst, u hizmet, ova zajednica mora biti plodotvornija. Na tom putu, ona samo implementira svete i uzvišene imperative koji su aktuelni već 15 stoljeća.

Stoga, neprisutnost i neiskorištenost žena, njihovog kapaciteta, energije i kreativnosti u današnjoj Islamskoj zajednici želim vidjeti samo kao nepostojanje strategije i sistema koji bi sve to objedinio i uključio, a nikako kao nedostatak svijesti i spoznaje o neophodnosti postizanja zdravije i sretnije sredine koja će moći ponuditi više svima nama.

Donošenje strategije uključenja žena u IZ predstavlja neophodan korak na putu ostvarenja nove atmosfere i duha u porama zajednice koja se godinama po pravilu smatrala muškom (ili se barem tako ponašala!). Takva promjena ne može se desiti preko noći, niti direktivama, ali je sigurno da mora postojati svijest da je to cilj i volja da se ka njemu krene.

Posmatrajući hijerarhiju ove institucije, nameće se ideja o iskoristivosti čitavog spektra mogućnosti koje se otvaraju u osnovnim segmentima, poput džemata i odbora. Pojedinci i ustanove na terenu uvezani u instituciji IZ predstavljaju bogatstvo koje treba iskoristiti, ali od kojeg se, neophodno, mora i početi. Korjenita i trajna promjena može se desiti jedino ako bude ugrađena u same temelje. U svakom mjestu u kojem žive muslimani, od imama i muallima, preko odbora i medžlisa, pa sve do Rijaseta i Sabora proteže se veza običnog čovjeka s najvišim strukturama IZ. Samo pozitivne promjene koje počinju od pojedinca napredujući preko primarnih struktura ka onim višim, mogu rezultirati dubokim i temeljitim napretkom bez propusta i pukotina koje bi prijetile opstanku uspostavljenog sistema.

IZ mora napraviti takvu strategiju koja će motivirati i ohrabriti žene da se angažuju prvo u tim baznim strukturama, koje i jesu najbitnije za obje strane, i mora shvatiti da to ne radi kako bi napravila ustupak, niti popustila pred pritiscima i zahtjevima čiji eho godinama osluškujemo, (ali kao da još nije dovoljno artikuliran!), već da to radi kao jedini način da sama opstane i nastavi graditi smisleniju i potpuniju zajednicu sretnijih pojedinaca. Neminovna posljedica prvog koraka jeste i kvalitetna angažiranost žene i njena zastupljenost i u višim strukturama ove institucije, koja, iako manje bitna, obično prvo upada u oči.

Ovdje je vrlo značajno istaći da je za izradu uspješne strategije, prije svega, neophodno čuti glas muslimanki na terenu, u urbanim i ruralnim područjima, u najrazličitijim sredinama i okolnostima i saznati šta su njihove želje, potrebe i očekivanja. Polazeći od činjenice da žene čine blizu 50% svakog džemata, stiče se uvid u ogroman potencijal ovog dijela zajednice muslimana. Provođenjem kvalitetnih istraživanja na terenu i izradom detaljnih izvještaja o strukturi ženske populacije u baznim segmentima IZ stekao bi se uvid u njihova zanimanja, kao i sposobnost i spremnost za angažman. Znalo bi se tačno s koliko se iskusnih doktorica, pravnica, nastavnica, ekonomistica i drugih koje su spremne ponuditi svoju ekspertizu, vrijeme i iskustvo raspolaže, te bi objedinjavanjem podataka o ženama na nivou džemata, medžlisa ili muftijstava Rijaset  mogao raditi na njihovom angažovanju i uključenju na mjestima na kojima su njihovi kapaciteti nezamjenjivi.

Snažne, obrazovane i aktivne žene mogle bi biti angažovane u džematskim odborima, skupštinama medžlisa, kao savjetnice u okviru muftijstava, kabineta reisul-uleme, u upravnim odborima medresa, islamskih fakulteta, mogle bi biti uključene u organiziranje brojnih aktivnosti na području svojih džemata i dalje. Džematski odbor koji na svom teritoriju ima dvije univerzitetske profesorice, nekoliko doktorica i izvrsnih menadžerica morao bi s respektom koristiti njihove potencijale, delegirati ih, konsultirati, tražiti pomoć. Iako smatram da uvođenje kvota za žene ne uklanja problem i predstavlja samo prividno poboljšanje, ono bi ipak moglo biti jedno od prelaznih rješenja i poslužiti kao probijanje leda, dok sistematske promjene ne poluče prve rezultate.

Ženu je Bog nadario i nadahnuo da na specifičan način organizira život dovodeći do optimalne iskoristivosti sve uvjete i okolnosti u kojima se nađe. Ona obavlja mnoštvo uloga u jednom danu u svom kućnom carstvu u koje ulaže i unosi svoju spontanu, nesebičnu ljubav pakujući je i dijeleći na trenutke uglavljene između premoštenih i preklopljenih obaveza, velikih i malih poslova ili paralelnih angažmana. Na isti način žena djeluje i van svoga doma, o čemu svjedoči i historija ovih prostora. Svojom energijom i kreativnošću, koja je neupitna u porodici i na njenom radnom mjestu, žena bi svojim potencijalima zasigurno mogla popravljati socijalnu, ekonomsku, kulturnu i vjersku sliku džemata i zajednice pa zašto to ne iskoristiti?

Ukoliko to ne uradi naša zajednica, uradit će neko drugi, na način koji će možda biti daleko od koncepta i konteksta koji priželjkujemo. Jedan od očitih dokaza ostvarivosti i djelotvornosti angažmana muslimanki organiziranih u zajednice s bogatim spektrom aktivnosti jeste postojanje ženskih nevladinih organizacija, inspiriranih upravo vrijednostima vjere. Uzme li se u obzir da su ovakve organizacije pokretane uglavnom uz volonterski angažman male grupe žena, postajemo još uvjereniji da budući angažman žena u IZ može biti osuđen jedino na uspjeh. Ako se postojanje i održivost ovakvih malih organizacija i grupa muslimanki shvati kao generalna proba velikog projekta aktivnog uključenja žena u IZ, onda je ova ideja i strategija na najboljem putu da se ostvari u praksi. Oba ova pravca djelovanja imaju zajedničko polazište: ženu koja izražava iskrenu želju da bude aktivno uključena u napredak zajednice muslimana na ovim prostorima.

Prvi koraci ka strategiji za vidljivije prisustvo žene u IZ:

1.    Podići svijest u svim strukturama IZ o neophodnosti uključivanja žena kao uvjeta za opstanak te zajednice i njenog adekvatnog funkcioniranja u savremenom društvu i postaviti to kao cilj ka kome se ide.
2.    Provođenjem kvalitetnih istraživanja na terenu saznati šta su želje, potrebe i očekivanja žena i kakve potencijale posjeduju. Sistematizirati podatke o kapacitetima i kvalifikacijama članica IZ kako bi se njihova ekspertiza što češće koristila, a za dobrobit cijele zajednice.
3.    Promjenu započeti od bazičnih struktura, džemata, džematskih odbora, medžlisa aktivnim uključivanjem žena u sve segmente rada, a ukoliko se pokaže neophodnim i uvođenjem izbornih kvota u prelaznom periodu.
4.    Iskoristiti iskustva nevladinih organizacija inspiriranih vjerom čija su ciljna grupa žene, analizirati uspjehe i neuspjehe i rezultate inkorporirati u strategiju IZ.

Piše: Sehija Dedović

Tekst objavljen u časopisu Novi Muallim, br. 48, decembar 2011.

Ostale tekstove iz rubrike Muallimov forum posvećene ženi možete pročitati na linku ispod:

Muallimov Forum