Granice između dobra i zla, pravde i nepravde, lijepog i ružnog, časnog i nečasnog, nisu tanje nego prije, a sigurno nisu ni nestale. Nego naša srca i duše lakše prihvataju da ih prelaze, a naše oči biraju da ih ne vide.
Baš zbog toga danas je najplemenitije na tim granicama stražariti. Sebe, svoju porodicu, prijatelje i zajednicu stalno na te granice podsjećati.
„O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!“ (Ali Imran, 200)
Oni koji te granice prelaze i oni koji njihovo prelaženje samo posmatraju podsjećaju na primjer ljudi na brodu, gdje su jedni na palubi, a drugi u trupu broda. Oni u trupu odluče da naprave rupu u brodu kako bi imali pristup vodi i da ne bi stalno morali izlaziti na palubu da je zahvate. Ako ljudi na palubi to dopuste, obje grupe će biti potopljene. A ako ih upozore i na vrijeme spriječe, svi će biti spašeni.
